Štajga ili put u maglu

Andrija, šef željezni?koga kolodvora u Vinkovcima, popularne štajge, svakodnevno balansira izme?u dvije pustoši, one na željeznici, ali i one u vlastitoj ku?i. On je dragovoljac Domovinskog rata sa svojim traumama i tugama, živi svjedok vremena kad su Vinkovci, a s njima i Slavonija, bili “pupak svijeta”, ali jednako tako i svjedok propasti ne samo željeznice ve? i grada. Njegovi sinovi odlu?ili su prekinuti generacijsku tradiciju rada na željeznici i uputili se na rad u inozemstvo ili sezonski na more. A njegov brak s Katarinom na svakodnevnoj je kušnji u?malosti, dosade i nemogu?nosti da se u?ini promjena. Štajga ili put u maglu roman je o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napuštaju mladi, u kojoj sve završava kao na slijepom peronu, o ljudima koji moraju prona?i sebe da bi mogli shvatiti druge. O ljubavi, koju treba njegovati poput krhke biljke, o obitelji koja nestaje. Ivana Šojat ispisala je posvetu željeznici i vremenu u kojem je gradi? u panonskoj ravnici imao perspektivu, ljudima koji su zaspali i zapeli u no?noj mori, ali koji imaju nadu da ?e se iz nje probuditi. “Što se više udaljavamo od te mladosti, to nam se ?eš?e vra?a misao o uništenju, o onome što smo propustili. Sve što teglimo u sebi, sve što je preko nas prešlo. Oblikuje nas to. Ne znamo kakvi bismo bili bez toga. Zato nismo ono što smo propustili. I teško nam je, teško nam je o tome govoriti. Ne može ?ovjek govoriti o neostvarenom. Sve žalopojke o neostvarenom su naga?anja. ‘Ne možemo sanjati budu?nost’, kažem Kati, koja u sanjarici iz kredenca traži pojmove ‘vlak’, ‘vojska’, ‘alkohol’, ‘opijanje’, ‘željeznica’, ‘pjevanje’, ‘kavana’. Kata me ne sluša. Slovka pojmove za dešifriranje magijskih poruka što ih snovi dovla?e iz budu?nosti.”