Gušterov rep

Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih klju?aju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veli?anstvene pri?e. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarevi?, ?ije su pri?e napete poput strune te, savršeno ugo?ene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u ?itateljevu uhu. Gušterov rep govori o ženama i muškarcima zato?enima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zato?eni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj prošlosti optere?enoj ratom ili nesre?om iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka pokušavaju prona?i svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogu?nosti. Gušteru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mra?ne i optimisti?ne, pune životnosti i realnosti, pri?e Korane Serdarevi? otkrivaju tajne svjetove naših susjeda, prijatelja, ro?aka i nas samih. “Još je bila spavala, a ja sam otvorio prozor, prebacio jednu pa drugu nogu, tiho dosko?io i pobjegao. Ništa u meni nije bilo snažnije od potrebe da tr?im što dalje, da prekinem svoje predugo zato?eništvo, da iznevjerim sve one kojima sam obe?ao da ?u ostati, da ?u izdržati. Noge su mi bile slabe od onoliko sjedenja i stajanja na mjestu, pa nisam tr?ao brzo, stopala su me pekla i teško sam lovio dah. Ipak, bio sam sve dalje. Sada je ljeto i sunce nema milosti. Tu je da grije i pe?e, koža postaje tamna i suha, a bore se slažu u napukle zrake. Ništa se ne pomi?e i sve je težina. Ispred mene skvr?eno liš?e i izgorjela trava. Ipak, ako se prignem bliže zemlji, ona miriše, zuji i cvr?i. Danas obe?avam sebi da ?u ovo sje?anje koje me stiš?e unutar misli i tjera da uvijek iznova premotavam sve trenutke jednostavno zakopati. Izrezat ?u to iz sebe i pro?i ?e, jer je sigurno da sve prolazi, da se liš?e na vru?ini mota prema svom centru, suši i otpada. A kad jednom nestane, opet ?e se razlistati neko prolje?e.”