Sarajevski Marlboro

Tematiziraju?i ratnu stvarnost Sarajeva, pri?e iz Sarajevskoga Marlbora u poeti?kom pogledu superiorno iznevjeruju konvencije i o?ekivanja: Jergovi? ne operira povišenim emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zlo?ince i žrtve. Narativni je postupak stegnut, bez retori?kih paroksizama, usredoto?en na doga?aj i na ono što se u njemu zbiva s ?ovjekom, bez svoje volje ba?enim u doga?aj. A sve je to vi?eno kao iz stanja neke ?udovite odvojenosti, koja omogu?uje da se sve stvari sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj stvarnosti i sugestivno oneobi?ene izvan i?ijega i ikakvoga poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni fenomen. Danas, ?etvrt stolje?a poslije, kada je Jergovi? ve? autor obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zra?i jednakom magijom, na neki na?in još zagonetnijom, ostaju?i amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne mikroepohe ozra?ene ratom 1992.–1995. — Ivan Lovrenovi?