Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku

Prva zbirka pri?a Luke Bekavca, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku , okuplja višestruko isprepletene epizode kulturne povijesti jednoga grada. U svakoj od njih, autobiografski maskiran pripovjeda? istražuje neki napola zaboravljen “slu?aj”, upuštaju?i se u hod linijom koja povezuje dokumente, falsifikate i fikciju. Na tom se vijugavom putu izme?u 1958. i 2045. otvaraju najrazli?itija, ponekad doista opskurna podru?ja (elektroakusti?ka glazba, suvremeno kazalište, konceptualna umjetnost, pseudoznanost, distopijska ekologija, digitalna kultura), oslikana spektrom tonova koji varira od lirskog i elegi?nog do reporterskog ili crnohumornog. Koliko god se ovaj ciklus pri?a doimao samostalnom cjelinom (makar ve? sugerirao mogu?nost nastavljanja u nekoj drugoj sezoni), studije i ruševine iz njegova podnaslova mogu se istraživati kao nacrti još neobjavljenih knjiga, ali i kao periferija hvaljenih i nagra?ivanih romana Drenje, Viljevo i Policijski sat: slutnje, uspomene. Svi oni dijele neke likove, teme i ambijente, no prije svega širi okvir jednog druga?ijeg, pažljivo fabriciranog, sada ve? prepoznatljivog “Osijeka”. Za neke ?e ?itatelje stoga Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku biti povratak poznatim ugo?ajima i dvojbama, transkomunikacijama i katastrofama, a za neke idealna polazna to?ka u lekcijama iz druge strane: “uvod u Novi Bezdan”.