U registraturi

U registraturi je najzna?ajniji hrvatski roman 19. vijeka. U vrijeme kad se pojavio nije bio shva?en samo kao pljuska dru & scaron;tvenomu moralu, nego je i svojom disharmoni?no & scaron;?u bio u sva?i s dotad vladaju?om estetikom sklada, utjelovljenom u & Scaron;enoinim romanima. Žanrovski se ovo Kova?i?evo djelo odre?uje kao roman o odgoju (odlazak selja?koga sina Ivice Ki?manovi?a na & scaron;kolovanje u grad), ali i kao socijalni roman, zbog ?injenice da mu je u podlozi problem raslojavanja hrvatskoga dru & scaron;tva. U toj prozi snažno je prisutna opozicija selo - grad, a Kova?i?eva slika Hrvatske, simboli?ki predstavljena registraturom (arhivom), sasvim je crna. Izlaza iz brojnih osobnih i dru & scaron;tvenih kontradiktornosti pisac tada nije vidio; rje & scaron;enje je prona & scaron;ao u samouni & scaron;tenju, u plamenu koji proždire i registraturu i neprilago?enoga gra?anina Ki?manovi?a. A. G. Mato & scaron; je, napisav & scaron;i za autora Registrature da se za na & scaron;e prilike rodio pedeset godina prerano, jo & scaron; jednom vidovito pretjeruju?i rekao ono & scaron;to je bitno: Kova?i?ev se roman pojavio u vrijeme kad ga ni kritika, a pogotovo prosje?ni ?itatelji, nisu mogli razumjeti. Tvorca & bdquo;plebejske jezi?ne sinteze " razumjela su tek pokoljenja koja su do & scaron;la poslije.