Doboši no?i

Samo su od drveta bijelog javora izraslog na osojnim stranama bosanskih planina majstori iz Cremone mogli izraditi instrumente ?iji je zvuk usporediv s imaginarnim božanskim pjevom. O tom drvetu, o sarajevskim no?ima i pet godina života u Sarajevu od lipnja 1914. do kasne jeseni 1919. pi & scaron;e & scaron;umar i usputnik Mlade Bosne Josip Gubernik u svojemu monumentalnom djelu Dnevnici sarajevskih no?i. Nakon & scaron;to je napustio Sarajevo, o Guberniku se ne zna gotovo ni & scaron;ta osim da je oti & scaron;ao u Argentinu ve? 1920. te da su njegovi Dnevnici bili jedna od prvih knjiga izdanih nakon Drugoga svjetskoga rata, a da je njezino drugo izdanje nestalo u ratnome vihoru devedesetih. U romanu Dobo & scaron;i no?i, naslovljenom kao i nikada prona?eni rukopis Ujevi?eva romana, Miljenko Jergovi? stvara osobnost koja odjednom kao i famozni Dnevnici postaje stvarnom jer je zabilježena u knjizi. Dobo & scaron;i no?i roman su i studija o jednom vremenu i jednom ?ovjeku, ali nadasve o jednoj izgubljenoj epohi. U Dobo & scaron;ima no?i, ne bez razloga, Sarajevo se u veli?anstvenoj metafori ogleda kao bubanj na ?ijoj napetoj koži dobuje ?itavo dvadeseto stolje?e, a Josip Gubernik, taj maleni, suhonjavi austrougarski & scaron;umar i ?inovnik, postaje jedini mogu?i pisac jer on okom drugoga vidi i bilježi sve oko sebe, a njegovi zapisi postaju dokument koji natkriljuje ne samo njega ve? i generacije.