Bolest

& bdquo;... Prvu no? žena je probdjela. Nije mogla zaspati, a nije ni željela. Me?u tolikim nepoznatim svijetom bila je bez oslonca. Nije trpjela & scaron;to ni s kim ne razgovara. Navikla je u bolesti da po nekoliko dana ne ?uje svoj glas. U prvo bi se vrijeme prepala, iznenadila. U?inio bi joj se stran, nedovoljno njen, kao da ne izlazi iz njenih usta, kao da je vani i samostalno se kre?e, lebdi u blizini usana i tako je vara. Znala je da je to tek sitnica, najmanja nelagodnost & scaron;to se slu?ajno pojavila istovremeno kad i bolest i da ne smije pridavati važnost i tro & scaron;iti se na ono & scaron;to nije ?ista bolest. Samopouzdanje je nije napu & scaron;talo jer otkako je napustila naselje, bolest je mirovala. Nije se ni spu & scaron;tala ni uzdizala. Stajala je na istoj, istina sasvim zamjetljivoj razini, ali s o?itom namjerom da vi & scaron;e ne tone i gubi se u unutra & scaron;njosti tijela kao & scaron;to joj je to bio obi?aj prvih dana rasprostiranja i prilago?avanja. Žena se svikla i na težinu i na nevidljivu nabubrenost. Mogla je s njom da spava bez trzavica i nespokojnih okretanja lijevo-desno, ali bi se budila bez nje u tijelu i ve? drhtala ne vjeruju?i u ?udo, sile?i se da povjeruje. To bi bio tren, vrijeme & scaron;to bi za?as pro & scaron;lo i bolest bi bez znakova da je nestala na trenutak, opet nastavala kosti, krv i meso. Ma koliko da je budno, razumno i strpljivo poslije nastojala uo?iti i zabilježiti taj ?udni i pomalo neugodni trenutak gubitka bolesti i neshvatljivog vra?anja, sveukupnog vra?anja u tijelo, nikako to nije uhvatila, razgledala, okoristila se i odbacila, kao & scaron;to je uhvatila, razgledala i okoristila se nekim drugim varkama bolesti. Varkama otprije. I to ju je po?elo zabrinjavati, po?ela je tome pridavati zadnju, najtežu važnost... "